недеља, 09. септембар 2007.

Kozja Hronika, manifesto

Sve je pocelo kada su jednog svetog dana koze otkrile crkvu*, pokrivenu zemljanim plastom, i tada shvatile da svaka tajna kadtad izlazi na povrsinu... Ali razum koji prebiva u tim tajnama najcesce ostane na dnu i vene u zaboravu... Taj princip koji ocigledno zadnjih decenija krisom vaja drustveni duhovni zivot, razvija jedan trend koji odvaja ljude od istinskog verovanja koje hrani ljudskost u njima, i tiho se uvlaci u njihov svakodnevni zivot otudjujuci ih od sopstvenog zivotnog puta i od sopstvene svesti. Svaki osecaj, svaki ideal nailazi na zid povrsnosti, a kako moze ceznja da bude povrsna, da predstavlja samo lice jednog praznog postojanja ? Zasto preovladava ta potreba da usvajamo spoljne uticaje, umesto da izvlacimo iz svoje unutrasnjosti srz svoje biti ? Zasto ugroziti svoju pojedinost, odbaciti sebe i zameniti se krutom ogranicenoscu izvestacene mudrosti koja je samo izraz potrebe za sigurnoscu onda kad je covek prenerazen sumnjom i nepouzdanoscu. Nije li to neposredan pravac ka netrpeljivosti sa kojom se ulazi u igru neshvatljivog neprijateljstva ? Kad bismo bili u skladu sa pokretnim razmisljanjem, ne bi li nam se smernost i otvorenost odrzale u bilo kakvim uslovima ? Kako bismo mogli znati gde nam je mesto na ovome svetu, ako smo opijeni pomisom da smo kojekakvi izabranici i samim time negiramo ostale ?
Svako ce svojim perom pisati svoju filozofiju istine, nije bitan pravac koliko da se bude iskren sa samim sobom.

I upravo, takva zapazanja ne mogu da ne inspirisu coveka ukoliko posteno sagleda trenutno stanje... Mi smo to izrazili kroz humor, bez mrznje ali sa izrazenim cinizmom, bez zlonamere vredjanja ali sa nadom da reanimiramo zamrlo pamcenje, jer zaprepascenje nista ne menja u tom krugu nesalomljivih lazi, pa zasto se onda ne bismo nasmejali ? ;-)


___________________________
*
KOZE OTKRILE CRKVU

ARANĐELOVAC - Spomen-crkvu Sveti arhangel, podignutu 1444. godine u Brezovcu kod Aranđelovca, od zaborava sačuvale su - koze! Naime, stado koza pod krošnjama drveća odmaralo se posle paše. Koze imaju običaj da, pre nego što legnu u hladovinu, kopaju nogama kako bi obezbedile "mekše tlo".

Čobanin je u jednom trenutku čuo da pod topotom kozjih papaka nešto odzvanja. Prišao je i ugledao drveni krst. Ubrzo je crkva otkopana. Prema uklesanom zapisu nad ulaznim vratima, crkva je bila napuštena od 1550. do 1795. godine. Obnovljena je 1836. godine.

0 коментара: